Duh umjetnosti

»Duh umjetnosti«, eseji Tona Smerdela, četvrta je knjiga u nizu projekt-biblioteke »Hrvatska katolička baština 20. stoljeća« koju je pokrenuo Glas Koncila s namjerom otimanja zaboravu čitavoga niza hrvatskih autora i njihovih djela radi utvrđivanja hrvatskoga katoličkog identiteta, vrednovanja hrvatske katoličke baštine i približavanja njezinih vrijednosti suvremenim ljudima i mladim naraštajima. Riječ je o znamenitim ljudima koji zbog ideoloških razloga i razdjelnica, što su uslijedile nakon 1945. godine, nisu imali pravo na javnost, dok su njihova djela potpuno nedostupna i razasuta diljem različitih novina, časopisa, zbornika i knjiga.

Od sveukupnoga opusa Tona Smerdela, nastala kao plod njegova pjesničkog, književno-kritičko-teorijskog, estetičkog i prevodilačkog rada, na 320 stranica predstavljen je izbor Smerdelovih eseja iz esejistički najplodnijega stvaralačkog razdoblja od 1943. do 1946. godine, kada je objelodanio čak pet esejističkih knjiga.

U knjizi se prvi put objavljuju i Smerdelovi eseji iz njegova djela »Putovi ljepote«, sačuvanog u rukopisnim bilježnicama, koji nikad nisu doživjeli svoj prvotisak.

»Duh umjetnosti« priredio je dr. Vlado Vladić koji potpisuje i opširni predgovor u kojem čitateljima predstavlja djelo i ime Tona Smerdela, njegov esejistički opus koji je, uobličen u književnom prikazu, kritici, članku, osvrtu, filozofskoj pa i meditativnoj zamišljenosti, postao svjedočanstvo Smerdelove predanosti književnom izrazu.

Sintetizirajući narav misli ovoga velikog pjesnika, esejista, kritičara i prevoditelja te iznoseći uporišne točke Smerdelove estetičke misli, Vladić je zaključio kako »Smerdelova djela, ali i čitava njegova životna krivulja svjedoče o nerazmjeru između njegove stvorenosti' za stvaranje i mišljenje lijepoga-umjetničkoga-književnoga-pjesničkoga i životnih uvjeta koji su tu 'stvorenost' potiskivali u privatnost«.

Prešućivan i zanemarivan godinama,  Smerdelov opus tek čeka svoje stručno vrjednovanje,  zbog čega,  napominje priređivač Vladić,  »odgovornost za stanje Smerdelove misli,  kao i misli mnogih kao što je on,  velikog djela hrvatske misaone baštine,  pada na sve nas,  naročito na one ustanove i pojedince koji su po vlastitom pozivu zaduženi za izgradnju njezina misaonog kontinuiteta«.