Katolicizam i solidarizam

Šestanesta knjiga u nizu projekt biblioteke »Hrvatska katolička baština 20. stoljeća«, pokrenute s namjerom otimanja zaboravu cijelog niza hrvatskih autora i njihovih djela.

Nedjeljko Subotić (1882–1950), integralan i iskreno religiozan katolički svećenik te izobražen intelektualac, bio je pisac kojeg je zanimao širok spektar područja i tema. U onomu što je pisao taj ljubitelj rimske klasike, sv. Franje, Dantea, klasične umjetnosti, vrijednih modernih djela i privrženik hrvatskih zavičajnih i nacionalnih tradicija progovarao je kršćansko-katolički duh hrvatske i europske kulture i narodnoga identiteta.

Subotić je jedan od niza mislilaca koji su, na tragu filozofsko-estetičkih i teoloških postavki biskupa Antuna Mahnića i kritičara Ljubomira Marakovića, odbacivali modernistička pretjerivanja i kaotizacije, tražeći da sve bude usklađeno ili bar uskladivo s temeljnim postavkama klasične kulture i kršćanske vjere. Prednost su davali onomu što na biblijskoj vjeri i naučavanju Crkve utemeljuje i suvremenu individualnu i društvenu etiku te obnavlja katolički svjetonazor, jača zajedništvo i mir.

Knjiga, koju je priredio Zdravko Gavran, donosi reprezentativan izbor njegovih studija i eseja o društvu, kulturi, o književnosti i likovnoj umjetnosti te katolicizmu. Subotićeva razmatranja vrijedna su svjedočanstva o titrajima hrvatske građanske socijalne misli u prvoj polovini 20. stoljeća; u njima se zrcale i filozofske i sociološke postavke, i teze papinskih okružnica, i raspoloženja u Hrvatskome katoličkom pokretu, i postavke glasovitih (poslije 1945. također prešućivanih) hrvatskih sociologa i ekonomista, u prvome redu sveučilišnog profesora Milana Ivšića, katoličkih socijalnih mislilaca Jurja Šćetinca, o. Bonifacija Perovića i drugih, a zatim i pogledi slovenskoga katoličkog sociologa Andreja Gosara te neotomističkog mislioca Aleša Ušeničnika.

Iako nije stvorio vlastitu i cjelovitu koncepciju preustroja društvenih odnosa, vrijedna je njegova analiza i kritika postojećega stanja kapitalizma, njegovo pronicanje u zloćudnu narav tadašnjih totalitarizama te pozitivna aktualizacija kršćansko-katoličkih načela i postavki u novodobnim teoretskim pomutnjama i praktičkim metežima.