Knjiga, koju je priredila Matilda Kolić-Stanić, prvi put hrvatskoj javnosti donosi presjek bogata književnoga i publicističkoga opusa nepravedno zanemarenoga novinara, književnika i intelektualca Luke Brajnovića (1919. – 2001.), koji je 1945. emigrirao u Španjolsku.
Izabrani tekstovi prikazuju Brajnovićev doprinos hrvatskoj književnosti i hrvatskome novinarstvu uoči i tijekom Drugoga svjetskoga rata, u predstavljanju grada Zagreba i Hrvatske kao visoko uljuđene kulture, u kojoj je intelektualni sloj građanstva sudjelovao u kreiranju modernoga društva, izniknulog na univerzalnim vrjednotama, a u borbi za istinu i čovjekovo dostojanstvo pokazao je otpor svakom totalitarizmu. Zahvaljujući njegovu međunarodnom ugledu koji je stekao svojim perom i kao glasovit sveučilišni predavač, svijet španjolskoga govornoga područja, a napose španjolsko društvo u drugoj polovici 20. stoljeća, otkrivali su pravu sliku hrvatskoga društva i kulture.
Uz izvorne Brajnovićeve tekstove knjiga sadrži uvodni esej o povijesno-političkim okolnostima Brajnovićeva života i djelovanja, Brajnovićev životopis, bibliografiju, literaturu, kazalo pojmova i napomenu.