Antun Sente uronjen u silno bogatstvo evanđeoskih sadržaja povezuje ih u cjelinu, istovremeno se koncentrirajući na konkretno nedjeljno čitanje. Navodi tematski detalj, okvir za svaku pjesmu, uz navođenje samoga evanđelista te oznaku retka u određenom dijelu Novoga zavjeta koji ga je inspirirao za pojedinu pjesmu.
Antun Sente u intimi postavlja i pitanja, raduje se Božjoj prisutnosti, prenosi poruke evanđelja donoseći ozračje događaja poetskom uvjerljivošću. Tkivom pjesama ne robuje strogosti unaprijed zadatih formi, već teku riječi bogatoga rječnika kraćih i dužih tvorbi, ispunjene toplom emotivnošću, bez suvišnih ukrasa, mislima jasnim i slojevitim, kojima i obično postaje znamen božanskoga reda.