»Pod zvijezdama, nasmijan« zbirka je prije svega refleksivne i autorefleksivne poezije, što upućuje na snažnu sposobnost pjesnikova unutarnjeg promišljanja, analiziranja i preispitivanja: o traženju smisla, o duhovnom uzdizanju, o čovjeku koji se ne zadovoljava površnim nego traži ono vječno u svakodnevnom.. Zbirka pjesama podijeljena je na više poglavlja. Četiri se poglavlja odnose na godišnja doba u kojima su nastale (proljetne, ljetne, jesenske i zimske), a dva na prostore koji su posebno obilježili autorov život (Podravina i Zagreb).
Stihovi sabranih pjesama zrcale doživljaje pjesničke duše i intimne dubine autorova bića u odnosu prema samomu sebi, drugima, prirodi i Stvoritelju. Oni potiču na refleksiju i kontemplaciju, ali i na akciju i djelovanje. U sebi kriju mnoge poruke, a u središtu je čovjek kao nadahnuće i put do neba. Česte su i molitve u kojima čovjek stoji pred svojim Stvoriteljem te vapi za smislom, dobrotom i ljepotom.