Druga knjiga trilogije "Posvetiteljska služba Crkve", u drugome, popravljenom i dopunjenom izdanju proširena dijelom koji donosi i tumači propise koji vrijede i za sve istočne katoličke Crkve.
Djelo je prema sadržaju podijeljeno u dva dijela: "Sakrament pokore" i "Sakrament bolesničkog pomazanja" te sadrži priloge vezane uz njih. U prvom dijelu riječ je o sakramentu pokore: o njegovim teološkim i pravnim aspektima, o slavljenju, o služitelju i primatelju sakramenta pokore te o oprostima. Na kraju prvog dijela je priložen tablični prikaz kazni za pojedinačna kažnjiva djela.
U drugom dijelu govori se o sakramentu bolesničkog pomazanja: o njegovim teološkim i pravnim temeljima, o slavljenju, o služitelju i primatelju sakramenta; a u dodatku su priloženi usporedni popisi kanona o ozdravljenjima (Zakonik kanonskoga prava, iz 1983. i 1917., Zakonik kanona istočnih Crkava, iz 1990., te odgovarajućih brojeva Katekizma Katoličke Crkve, iz 1992.).
Knjiga je namijenjena svima koji žele upoznati sadašnje zakonodavstvo u svezi sakramenata ozdravljenja - pokore i bolesničkog pomazanja - kako bi i na taj način upoznali Božje milosrđe, oproštenje i dobrotu koju daje palom čovjeku i pogibeljno bolesnom vjerniku da ga pridigne i spasi.
Usto će biti od pomoći za bolje, plodonosnije slavljenje i primanje sakramenata pokore i bolesničkog pomazanja, a time i djelotvornije sudjelovanje u životu Crkve.
Sakramente ozdravljenja - pokoru i bolesničko pomazanje - ustanovio je Krist, "liječnik duše i tijela, jer novi život koji nam je darovao u sakramentima kršćanske inicijacije može oslabjeti, a može se grijehom čak i izgubiti. Zato je Krist htio da po ovim sakramentima Crkva nastavi njegovo djelo liječenja i spašavanja." (KKCK, br. 295)
O AUTORU
Matija Berljak je rođen 1945. u Cirkovljanu, župa Prelog. Diplomirao je teologiju u Zagrebu, završio kanonsko pravo i moralnu teologiju u Rimu. Godine 1977. je doktorirao i dobio nagradu Papinskog sveučilišta Gregorijane. Zaređen je za svećenika 1970., bio je imenovan prebendarom, pa kanonikom, vršio je službu kalničkoga i turopoljskog arhiđakona.
Redoviti je profesor i pročelnik Katedre kanonskog prava Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a predavao je i na Teologiji u Đakovu te kao gost na Pravnom fakultetu u Zagrebu i na Scuola di formazione teologica u Pisi u Italiji. Bio je ravnatelj sudske pisarne, savjetnik i promicatelj pravde, zatim sudac Nadbiskupskoga ženidbenog suda i sudski vikar Međubiskupijskoga prizivnog suda u Zagrebu.
Autor je knjiga, priručnika i članaka, a njegov znanstvenoistraživački rad je usmjeren istraživanju pravne znanosti, njezine povijesti, kanonskopravnog nazivlja; prevodi izvore, tumači i analizira pravne propise, a zapaženi su njegovi članci o Josipu Pazmanu, Marku Antunu de Dominisu, Hugu Grotiusu, Galileu Galileiju...