Velečasni Marko Majstorović 1928.-2004.

Knjiga na 376 stranica u 7 poglavlja kroz brojne fotografije, dokumente, pisma i sjećanja njegovih suvremenika, prikazuje život i djelovanje svećenika Marka Majstorovića, široj javnosti poznatoga po predanom pastoralnom djelovanju kao i spisateljskom radu. Prve dvije cjeline govore o njegovu djetinjstvu, školovanju, ređenju, prvim godinama pastoralnog djelovanja te o političkom progonu, presudi i robijanju u KPD »Stara Gradiška«. Treće poglavlje posvećeno je svećenicima – žrtvama Stare Gradiške. U njemu autor donosi popis brojnih svećenika koji su tamo robijali te njihova svjedočanstva o mučenjima i strahotama koje su proživjeli. Četvrto poglavlje opisuje Majstorovićevo pastoralno djelovanje u Tordincima, a peto u Slavonskom brodu gdje je završio svoj zemaljski život i neumorno svećeničko poslanje. Šesto poglavlje donosi brojna svjedočanstva osoba s kojima se Majstorović susretao za života, a koji svjedoče o njegovoj skromnosti i nepresušnom žaru i brizi za povjerene mu vjernike.U čast Marka Majstorovića općina Tordinci imenovala je trg njegovim imenom o čemu govori posljednje poglavlje.Uz knjigu dolazi i DVD s dokumentarnim filmom "Slavonski dobrotvor, 1994." autora Krunoslava Tomaševića. MARKO MAJSTOROVIĆMarko Majstorović rođen je 6. studenog 1928. godine u Nuštru od, kako sam reče, pobožnih roditelja – oca Pave i majke Anastazije r. Benčević. Osnovnu je školu pohađao u Nuštru, a građansku školu i gimnaziju u Vinkovcima. Bogosloviju je studirao (1947.-1952.) u Đakovu, a vojni je rok služio u tzv. JNA (1949.-1950.) u Murskoj Soboti. Za svećenika je zaređen 6. srpnja 1952. u đakovačkoj katedrali po biskupu Stjepanu Bäuerleinu. Mladu misu slavio je 27. srpnja 1952. u Nuštru. Nakon godine dana svećeništva imenovan je upraviteljem Župe sv. Ane u Radikovcima, ali je ubrzo uhićen i osuđen od komunističkog režima u ime naroda' na sedam mjeseci zatvora. Presuda je izrečena 6. prosinca 1954. godine, a kaznu je odležao, od 19. veljače 1955. do 26. kolovoza 1955., u najzloglasnijoj kaznionici u KPD-u »Stara Gradiška«. Jedini je svećenik koji je uspio nabaviti u samici zloglasnog zatvora nevjerojatno jednostavan pribor za svetu Misu. Komunisti nisu mogli ni slutiti da iz tog posuđa, u samici, pod okriljem noći i brojnih čuvara te vanjskih stražara, može jedan svećenik slaviti svetu Misu. Nakon robije nakratko se vraća u Radikovce te je 1955. imenovan upraviteljem Župe Presvetog Trojstva u Tordincima, a župnikom od 1962. do 31. kolovoza 1965. godine. Od samoga početka svoga svećeništva brinuo se za ministrante. Ovo napose dolazi do izražaja u Tordincima gdje je svoj rad proširio i izvan župe organiziravši susrete ministranata po čemu je bio poznat diljem domovine. U takvom neobičnom vremenu izdavao je list "Ministrant" koji je, prije svih, počeo tiskati još 1961. godine. Marko je i inicijator izlaženja i ujedno glavni urednik za prva četiri broja Malog koncila, koji je počeo izlaziti u ožujku 1966. godine. 1965. premješten je u Slavonski Brod u kojem je pastoralno djelovao gotovo četiri desetljeća. Ondje je osobito došla do izražaja njegova briga za sve slojeve društva, a posebnu brigu pokazivao je za obitelj. U Brodskom brdu, Marko je sagradio duhovni centar – Marijin dom, a 1970. otvorio je Župni vrtić u Brodu što je bila rijetkost, pod okriljem Crkve, još u takvo vrijeme. 1973. godine otvorio Savjetovalište za brak i obitelj, a Centar za dijete osnovao je 1991. želeći pomoći obiteljima u materijalnom i duhovnom pogledu. Zalažući se za obitelji organizirao je u Slavonskom Brodu od 7. do 9. IX. 1990. međunarodni kongres na temu "Budućnost medicine u novoj Europi – Medicina i obitelj – etički aspekti". Kapelanom njegove svetosti – monsinjorom, imenovan je 1989. godine, a odlukom predsjednika Republike Hrvatske dr. Franje Tuđmana odlikovan je Redom danice hrvatske s likom Katarine Zrinske u Zagrebu 27. svibnja 1997. godine. Preminuo je nakon Duhova, 4. lipnja 2004. godine.IZ PROSLOVA KARDINALA VINKA PULJIĆAKao svećenik, često sam se oduševljavao njegovim pastoralnim pothvatima i idejama. Koji put sam u sebi pomislio kako nije lako slijediti ovoga čovjeka. Posebno sam ga podržavao u pastoralu obitelji i herojskoj borbi za nerođenu djecu. Kako se radovao brojnim obiteljima! Bio sam osobno svjedok nekih susreta s obiteljima. Uživo sam učio voljeti čovjeka iz vjere.'