Bitka se nastavlja

"Dok sam bio upravitelj Doma za siročad u Gatengi, siromašnoj četvrti glavnoga grada Kigali, najveći problem bila su mi djeca 'iza zida'. To su djeca koja nisu imala sreće ući u naš Dom. Oni bi htjeli učiti, baš kao i djeca u Domu. Oni bi se htjeli igrati. Oni bi htjeli jesti, barem jednom dnevno - ali svakoga dana, ne na preskok. Bilo mi je užasno zatvoriti vrata Doma da ne mogu ući jer ih je bilo previše. Skakali su i preskakali naš visoki zid penjući se jedan na drugoga, osobito u vrijeme kada su naša djeca jela. Bili su sretni kada su uspjeli preskočiti zid i naći nešto u tanjurima ili zdjelama 'za počistiti'. To me strašno mučilo." - stoji u jednom od zapisa nove knjige don Danka Litrića "Bitka se nastavlja. Teškoće, borbe i radosti jednog misionara" koja je objavljena u izdanju Glasa Koncila.

Riječ je o knjizi koja donosi autorova misionarska svjedočanstva i pisma, životne priče i sudbine onih kojima je, po Božjoj snazi i dobroti, poslan biti i slugom i učiteljem, prijateljem. Podijeljena je u četiri poglavlja - "Iz doma za siročad", "Iz zatvora", "Iz nove misije", "Uz razne prigode (pisma zahvale, gostovanja na radiju…)" - koja oslikavaju tužnu zbilju Ruande koju je don Danko nastojao osvijetliti svojim djelovanjem. Upravo Božji službenik, misionar - onaj kojem je najteže "biti 'sit' među gladnima i gledati druge kako te gledaju, a znati da ne možeš svima dati i pomoći" - prvi je koji "izviruje" iz redaka ove knjige. U svakoj životnoj priči, svakom zabilježenom svjedočanstvu, bila riječ o radosnim crkvenim slavljima, duhovitim svakodnevnim zgodama ili potresno tužnim životnim tragedijama, ponajprije se prepoznaje misionar i svećenik, onaj koji je sebe spremno stavio u drugi plan da bi služio bližnjima u potrebi.

No don Danko istodobno je i pravi novinar te vješt literat. Svaki je njegov opisan događaj popraćen ne samo nužnim podacima, već i brojnim drugim zanimljivim informacijama koje pridonose cjelovitijoj slici i uživljavanju u bit izrečenog. Stilski, pak, sve je jednostavno i razumljivo, a vrlo živopisno, poletno, nerijetko i "vrckavo", unatoč često sasvim kontrastnoj zbilji koju opisuje.

Njegovi doživljaji i dnevnički zapisi pale onu iskru koja je i same misionare jednom pokrenula da osjete kako ta ljubav za bližnjega, slabijega, bolesnoga i nemoćnoga dolazi upravo od samoga Boga! Danas, kada je već gotovo pola svoga života "Ruanđanin", koji je u svojoj novoj domovini doživio i proživio težak rat, pomogao i spasio tolike mlade živote te umalo svoj izgubio, i dalje neumorno, s gotovo mladenačkim žarom, nastavlja misionarsku "bitku".